Želite da vidite još?

Ulogujte se
Nemate nalog? Registrujte se
Podeli ovo

Завршна реч

РОБЉЕ ДЕМОНКРАТИЈЕ – ПРОФИЛ КОРИСНИКА

Н-ТИ ДЕО

Završna reč

 

Poštovani sudija, prvo želim da Vam zahvalim na mogućnosti koju ste mi dozvolili, a to je da završnu reč oblikujem pisano jer  je takva mogućnost od neprocenjivog značaja za mene u tremaroškom raspoloženju u instituciji Suda i pruža mi mogućnost da veliki deo svojih saznanja u vezi sa ovim slučajem oblikujem preciznije i detaljnije.

MOJE SVEUKUPNO PISANJE NA INTERNETU

Kad biste kojim slučajem detaljno prelistali celokupno moje pisanje na internetu od samog početka mog korišćenja interneta pa sve do danas, jasno biste videli da, osim šala na račun turbo-folk i sličnog estradnog kiča i šunda, apsolutno sve što sam ikada napisala protiv nekoga ili nečega bilo je isključivo protiv štetne anglosaksonske medijske propagandne mašinerije u Srbiji i štetnog spinovanja vestima u javnosti a sve to nema veze sa homoseksualnošću, nego isključivo sa namernim i nameravanim izborom aktivista iz nevladinog sektora da se bave propagandnim delovanjem koje je štetno za mir, stabilnost i bezbednost u državi. U takvom njihovom aktivizmu ima ljudi i neljudi raznih seksualnih opredeljenja koji umesto borbe za ravnopravnost promovišu mržnju i netrpeljivost prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi i nekim drugim religijskim sistemima, srpskom narodu i državnom sistemu Srbije. U svojim pisanjima sam ukazivala na to da jedan pozamašan deo prozapadne liberalne propagandne mašinerije u Srbiji zapravo zloupotrebljava pojam homoseksualnosti za svoje niske ciljeve destabilizacije regiona dok obični građani Srbije koji su homoseksualci ili lezbejke to ne čine. Dakle, izbor da se propagandno deluje u Srbiji na štetu mira i stabilnosti ni u kom slučaju ne može biti prirodom određen niti nepromenljivo lično svojstvo, nego je to potpuno nameravan izbor te samim tim oni koji ga naprave nipošto ne mogu biti podvedeni pod ,,diskriminisane zbog nekog svog ,,nepromenljivog fizičkog, psihičkog ili duhovnog svojstva’’ ili pripadnosti nekom etnicitetu ili religijskoj grupi. Takvo javno nastupanje te vrste propagandista je maltene čist biznis, kulturološki i ideološki posmatrano čak i prilično nepošten i dugoročno veoma štetan biznis.

POZADINA DELOVANJA ŠTETNOG DELA NVO SEKTORA

Što se tiče ,,širenja ideja protiv homoseksualaca’’ koje tužilac navodi, postavljanje specifičnih komentara iz naroda pred definisan broj i vrstu ljudi na mom spisku kontakata radi polemike o značenjskim višesmislicama tih komentara i medijskoj zloupotrebi istih, daleko je od širenja nekih plitkih ideja tipa ,,aj’ da pravimo haos zbog lgbt-a’’ i takvo postavljanje nema nikakav efekat na javnost ukoliko se samo to postavljanje ne zloupotrebi za manipulisanje javnim mnjenjem kao što je to uradio dokazivo zlonamerni korisnik Fejsbuka iz Požarevca D. Milanović koji je već bio pomenut u mom prethodnom izlaganju pred sudom kao neko ko je sa namerom manipulisanja javnim mnjenjem širio taj zapis uz namerno naopaka tumačenja mojih namera u postavljanju tog zapisa (a namere su bile da se podstakne diskusija o preciznom značenju tih rečenica kao i medijskoj zloupotrebi istih – upravo onakvoj medijskoj zloupotrebi kakvu je Milanović pokrenuo). Dakle, bez medijskih manipulacija tim zapisom, nije racionalno očekivati da bilo kakav zapis na profilu neke široj javnosti nepoznate žene na Fejsbuku može ikako ugroziti lgbt populaciju sa sve njihovim detaljno razrađenim propagandnim sistemom unutar nevladinih i drugih organizacija koje su svojim delovanjem u medijima dovele ljude u Srbiji do trajnog osećanja nemoći i autocenzure. Najistaknutiji aktivisti tih organizacija svojom halabukom u medijima ne zastupaju prava homoseksualaca i lezbejki, nego agresivnim nametanjem tog svog aktivizma javnosti, oni stvaraju nekakvo opšte naelektrisano raspoloženje kojim praktično ugrožavaju pripadnike lgbt populacije jer agresivnim i obmanjivim manirom sa kojim nameću svoje propagandno delovanje, oni izazivaju nepovoljne reakcije većeg dela javnosti. Oni to rade da bi opravdali svoj aktivizam pred svojim donatorima te imali povod za potraživanje budžeta za svoje naknadne projekte (oni to, znači, rade nezavisno od sopstvene seksualne orijentacije i uglavnom sa poslovnim ambicijama). Predsednici tih organizacija na taj način obrću novac, bivaju prepoznati u toj svojoj oblasti poslovanja i vrše maltene prozirne diplomatsko-političko-medijske pritiske u bilo kojoj oblasti za koju se opredele po direktivi svojih nalogodavaca i donatora a koja uopšte ne mora imati veze sa temom homoseksualnosti (npr. njima su aktivizam protiv Srpske pravoslavne crkve ili pojedinih stranaka koje im nisu simpatične neke od bitnijih tema od homoseksualnosti kako zapravo oznake za pretragu bloga Lazara Pavlovića jasno pokazuju jer su ,,Šešelj’’ ili ,,SPC’’ jedne od prvih oznaka tamo, osim ako im naprasno ne promeni redosled tek kad bi pročitao ovaj tekst). Da se ne lažemo, oni fino zarađuju, popularizuju svoje ime i grade svoju reputaciju u belosvetskim NVO krugovima baveći se široko razuđenom i najčešćše političko-religijskom tematikom sa sve medijima i gomilom pratećih udruženja, organizacija, događaja i tzv. projektima kojim reklamiraju svoju ideologiju naširoko van priče o homoseksualnosti i sve to uz žmirenje promenljivih političkih činilaca koji strepe od te iste propagandne mašinerije i reaguju snishodljivo i popustljivo na svaki njen namig, namršt ili podsticaj senzacionašenjem pa čak i u slučajevima (kao što je ovaj) kada ti aktivisti i njihove organizacije i mediji dokazivo krše Ustav Srbije i neke druge zakonske akte. Kao što to obično biva u nevladinom sektoru koji u ogromnom broju slučajeva mlati praznu slamu i ne rešava prave, postojeće probleme, čim nekog problema nema ili nije upečatljiv, delu nevladinog sektora koji ste time bavi, odmah se umanje donacije za rešavanje problema jer šta da rešavaju ako problema nema? Zato se jedan pozamašan deo nevladinog sektora trudi u javnosti da napravi prikaz ili bar privid o ozbiljnosti nekog problema da bi što više donacija izvukao za svoje aktivnosti. Upravo takav jedan primer pravljenja problematike ni iz čega sam im bila i ja što su iskoristili kao temu u svojim medijima-saradnicima u koje su se, u skladu sa tim njihovim interesima, infiltrirali pa odande žestoko razgalamili da bi temu razvukli do pompeznih razmera. Svi njihovi mediji-saradnici rade orkestrirano tako što jedan minoran medij ili dva, uglavnom lokalni i manje više stilom gonzo-novinarstva, kao što su npr. Radio 021 ili e-novine, naprave senzacionalistički tendenciozni prikaz bilo kakve minorne pojave, a ostali to u kratkom vremenskom roku rašire do opšteg javnog nivoa u celoj državi a ponekad i šire te time dovedu do veštačkog fokusa koji najčešće ima štetne posledice u širem smislu jer takvim senzacionalističkim pravljenjem vesti se svesno uznemirava javnost i podstiču masovne reakcije. Ne bih da širim priču u naizgled nepovezane slučajeve, ali taj senzacionalizam kojim se oni trude da upravljaju iz nevladinog sektora prevazišao je sve granice novinarske neetičnosti i bezobrazluka i otišao toliko daleko da su u nekoliko navrata njime uspeli čak i da izdejstvuju neke čisto političke odluke ili smene, a da ne pričam koliko je slučajeva u kojima su takvim tendencioznim senzacionalizmom svesno ometali ozbiljne policijske ili neke druge istrage u okviru raznih institucija državnog sistema. Pompeznim manirom u javnim nastupima, prevaranti pokušavaju da naprave probleme tamo gde ih nema jer nisu uspeli da ih naprave tamo gde su očekivali. Čak ni najimpulsivniji Obrazovci, Zavetnici, Našovci ili kakvih sve već grupa ima više ne nasedaju na takvo medijsko podstrekivanje reakcije a kamoli ja kao običan građanin bez ikakve političke ili neke druge ambicije za učešće u javnom životu. Pa i kao obična građanka nemam čak ni averziju prema osobama homoseksualne orijentacije (osim što kao i svaki razuman roditelj zazirem od pedofila među njima i gajim duboko nepoštovanje prema njihovoj pratećoj štetnoj propagandi koja promoviše blud, razvrat i nepoštovanje prema državnom ili religijskim sistemima).

IZOSTANAK ŠTETNIH POSLEDICA MOG ZAPISA NA LGBT POPULACIJU

Ne postoji ni jedan jedini primer da je ijedan homoseksualac ili lezbejka bio ugrožen zato što sam ja napisala na internetu reč peder u pogrdnom kontekstu (u kakvom jedino i upotrebljavam tu reč u njenom prepoznatom konotativnom značenju koje zbog učestalosti upotrebe prelazi u denotativno), štaviše, u kontekstu u kojem ama baš uopšte nije trebalo da se tumači kao homoseksualac. Reč peder u smislu homoseksualac je pre izvesnog vremena ozvaničena kao politički nekorektna i zato je u tom značenju ne upotrebljavam.

ZNAČENJSKO TUMAČENJE LEKSEME ,,PEDER’’ U JAVNOM DISKURSU

Uporna upotreba reči peder u srpskom narodu u konotativnom značenju kao i ubrzano angliciziranje srpskog jezika posle 2000. godine preuzimanjem, između ostalih, i reči ,,gay’’ kao izraza za označavanje pojma homoseksualac, dovela je do pomeranja značenja reči peder tako da joj je konotativno značenje preraslo u denotativno i tiče se osoba koje su sklone prevarama, muljanju, lopovluku, pretvornom, zlonamernom, mutljivom i sl. ponašanju i delovanju, a ne tiče se homoseksualaca. Za razliku od perioda do 2004. godine, posle te godine, gorenavedena upotreba reči peder u značenju prevarant ili loša, lažljiva osoba je premašila 50% pojavljivanja i u govornom i u pisanom medijumu u poređenju sa upotrebom te reči u značenju homoseksualac, upotrebom koja u oba medijuma ima tendenciju smanjivanja. Samim tim, konotativno značenje te reči preraslo je u denotativno i u skladu sa tim tu reč treba tumačiti u kontekstu diskursa u kojem se javlja, a ne nezavisno od njega. Moja poslednja upotreba reči peder pisanoj formi u značenju reči homoseksualac bila je 2004. godine kada sam u nekim lingvističkim grupama predložila da je uvedemo u rečnike sa velikim početnim slovom kako bi se napravila razlika između tada konotativnog i tada denotativnog značenja, a kako bi se zadržala ta reč u upotrebi zbog svoje etimološke veze sa grčkim korenom. To je tada odbijeno kao dugoročno neodrživ izuzetak u jezičkom sistemu i shodno tome, u tom značenju sam prestala da je upotrebljavam da bih zadržala nametnutu političku korektnost u svom pisanju te se opredelila isključivo za grcizam homoseksualac u denotativnom, a peder u tada konotativnom značenju.

UPITNA PRAVILNOST PRI POKRETANJU SUDSKOG POSTUPKA

U celoj ovoj ujdurmi kojoj sam podvrgnuta medijskim linčem, a koju su pokrenuli neinspirisani, a redovno spolja instruirani novinari sajta Radio 021, autonomija.org, a svesrdno nastavili njihovi saradnici iz e-novine.com i Blic-a koji vršljaju po raznim internetskim forumima ne bi li nahvatali nešto njima nedostajuće rečitosti u polemikama građanstva, najviše zabrinjava to što je ustanova pokrajinskog ombudsmana (konkretno, predstavnik ustanove: Eva Vukašinović) zapravo upotrebila sadržaje neispitanih i tendenciozno sročenih senzacionalističkih tekstova kao polazište za svoje odluke te je svojim saopštenjima podstakla prenošenje novinskih kleveta i manipulacija u ustanove sistema ne mareći pritom što takvim postupkom zapravo ugrožava moja ustavna prava i ne preispitujući ni najmanje ni sve činjenice ni to da li je otkrivanje podataka o ličnosti, kaljanje ugleda pojedinca i medijska manipulacija autonomaških novinara proizvela neka rešenja ili samo ružnu halabuku sa štetnim posledicama po živote više ljudi (u pitanju je cela moja porodica koja je pretrpela i jak emotivni stres i neizdržive finansijske izdatke kao i zdravstvene posledice te medijske ujdurme). U tom smislu, Eva Vukašinović je uveliko prekršila zakonske i moralne norme po kojima bi trebalo da postupa ombudsman jer ombudsman ne bi smeo da reaguje na tendenciozni senzacionalizam iz medija bez prespitivanja svih činjenica i kontakta sa svim učesnicima u nekom slučaju. Na sličan način je postupio i izvesni Zorić iz javnog tužilaštva, po diktatu tendenciozno napisanih novinarskih tekstova, a bez preispitivanja svih okolnosti i svih učesnika. Zato smo ovde gde jesmo, u sudu i bavimo se trivijalnostima od fejsbučkih diskusija dokone lingvistkinje umesto da se dragoceno vreme i energija usmere na raskrinkavanje pravih kriminalaca pa čak i među novinarima i aktivistima sa sajta autonomija.org koji se manje ili više diskretno bave idejom o otcepljenju Vojvodine od Srbije i podstiču narod na slaganje sa tim dok bespoštedno proganjaju sve nas koji im se pisanom argumentacijom tu i tamo isprečimo na tom putu do otceptljenja.

IZVOR KVAZINOVINARSTVA

Pomenuti Požarevljanin (po nacionalnosti izjašnjen kao Vojvođanin, zanimljivo) je bivši aktivni otporaš koji poput nervozne buvice na uličnom keru još od 2000. godine skakuće iz stranke u stranku iz preduzeća u preduzeće i skoro svuda se sa nekim zavadi, pokoška i kojekakvim prijavama tamo amo započinje razne neke bespredmetne disciplinske ili sudske postupke kao ,,trajno diskriminisan i večito oštećen’’, osoba koja je iz ko zna kakvih svojih pobuda u stanju da povuče neuravnotežene i izuzetno štetne poteze bez ikakvog obzira na eventualne posledice i bez ikakvog pardona i provere. To je, dakle, osoba od koje je potekla senzacionalistička (ali ne i senzacionalna) vest o ,,statusu prosvetne radnice’’, a onda se zahvaljujući Sabahudinu Gruhonjiću koji jednako voli da tu i tamo u javnosti prokukumavči o kojekakvoj nepostojećoj diskriminaciji i samoproziva se istraživačem-novinarem i autoritetom u novinarstvu sričući i šireći povremeno tendenciozne vesti štetne po interese države Srbije, ta vest ode do đavola do te mere da su se novinari te ekipe svojski potrudili da cenzurišu ama baš svaki pozitivan komentar o meni i cenzura se odvijala danima i mesecima neverovatnom brzinom, maltene u sekundama. Potrudili su se da sakriju činjenicu da imam dete i da sam samohrani roditelj nakon što mi je muž umro od posledica operacije koju su izvršili Aleksandar Plazak i MIROSLAV ILIĆ (jedan od glavnih vođa Vojvođanske partije prepoznat kao jedan od uzora u autonomaškom delovanju na autonomija.org i šire u njihovim krugovima). Morali su mnogo, ali mnogo da se napate da bi očistili internet i novine od svake eventualnosti da će javnost ikada saznati da sam pristojna i u svom okruženju uvažena stanovnica Srbije otporna prema bilo kojoj ideologiji, naročito prema fašističkoj i da nisam ,,kontroverzna profesorka, histerična ludača, upropašćena n*******rka (preskočiću razne vulgarnosti kojim su me ti liberalni aktivisti častili u javnosti), psihopata, dokona matora devojka bez kučeta i mačeta, iskompleksirana pozerka, fašista, nacista, reinkarnacija Hitlera…’’ itd. Upravo tako i još gore su me već sočno načašćavali  onako orkestrirano sa gomiletine lažnih naloga za komentarisanje po tim njihovim i mnogim drugim novinskim portalima i društvenim mrežama. Gomiletinu internetskih naloga na društvenim mrežama i portalima je njih nekoliko otvorilo u te svrhe i sa gomile naklapačkih blogova su prosto se bombaški ispucavali na sve strane dok su to blaćenje puštali u etar za sabiranje lajkića naivnog čitalaštva. Sve u svemu, celokupno zalaganje te grupe novinara ima sve odlike vođenja medijskog linča protiv pojedinca i postoje sačuvani dokazi o takvom njihovom delovanju.

NAMERAVANI MEDIJSKI LINČ

Da to nije bila planska senzacionalistička ,,vest’’, svi mediji koji su je zaurlavali i širili, mogli su mi samo dozvoliti da kažem javno zašto sam te rečenice postavila na profil na Fejsbuku i tako bi se osujetio višemesečni nastavak besprizornog spinovanja tom temom jer bi se bavljenje tim zapisom onda pokazalo bespredmetnim. To su mogli, u skladu sa novinarskom etikom, koja podrazumeva nepristrasno izveštavanje, da postignu jednim prostim pitanjem: ,,Gospođo Popović Ivanović, recite nam, zašto ste na svoj profil na Fejsbuku postavili navedene rečenice?’’ Pa bi usledio navod rečenica, a onda moje potanko objašnjenje šta koja treba da znači a kako je zloupotrebljena u medijima i kako je opšteprihvaćena međ’ pripadnicima naivnog puka kao i kako takve zloupotrebe mogu da se spreče ubuduće ukoliko se takvim rečenicama ne manipuliše u javnosti, medijima pogotovo. Ali umesto takvog običnog razumnog pitanja, tih nekoliko najbezobraznijih medija, tj. njihovih novinara, na prepad u samom tom trenutku šoka kad sam saznala za objavljivanje mojih podataka u novinama, preko mobilnog telefona sa namerom da prekinu vezu posle samog mog pokušaja da saopštim više od rečencu dve, postavili su samo čisto tendenciozna pitanja: ,,Zašto ste pretili homoseksualcima? Zašto mislite da manjine ne treba da imaju prava u Srbiji? Da li Vi učite decu da diskriminišu manjine?’’ I tako su mi nagomilali bar pet do šest takvih nebuloznih i neosnovanih pitanja na koje su očekivali odgovor od jedne rečenice kakav bi ih zadovoljio: ,,Ja sam surovi fašista i jedem male liberale za doručak, a pedere za užinu.’’ Tek tako bi oni bili zadovoljni odgovorom pa sam izbegla takav kreativan odgovor na takva neosnovana pitanja da im ne bih učinila to perverzno zadovoljstvo. Na takva pitanja je jedino bilo moguće koliko toliko odgovoriti sa: ,,Nisam pretila i ne mislim da manjine treba da imaju manja ljudska prava.’’ I naravno, takav odgovor im nije bio po volji pa je medijski linč morao da se nastavi i razrađuje do šokantnog besmisla čijim su se razmerama razumni ljudi prosto čudili (a takvih je uvek premalo u širokim narodnim masama koje slepo gutaju servirane im vesti). I ne samo to, nego su čak i ti odgovori, kratki, jasni i jedini koje sam uspela da izgovorim, čak i ti odgovori su u štampanim glasilima izašli potpuno prerađeni, sa promenjenim značenjem, namerno nepovezani ni stilski ni smisleno kako se ja nikada ne izražavam jer su moje rečenice precizno odmerene kad govorim o bilo kojoj temi. Eto, to je novinarska ekipa i taktika kojom se manipuliše i javnošću i političarima i institucijama i to ne samo u ovom slučaju, nego i u mnogim prethodnim, a iskreno se nadam da neće biti budućih manipulacija takve vrste bar nad institucijama MUP-a, sudstva i skupština na svim nivoima jer su ti novinari već mnogo puta prekrdašili u štetnim medijskim pritiscima na te ustanove.

PRIMERI NJIHOVOG DELOVANJA

Izvinjavam se zbog digresije, ali ne mogu odoleti a da ne pomenem da su ti i takvi novinari u našoj državi uspeli čak i da potaknu brzu smenu ministra odbrane, a to je bruka dozvoliti. Nije bogznakakva sramota za državu da ministar odbrane, maltene stereotipičan balkaoidni muškarac, lupi glupost sa prikrivenom erotskom tematikom neupućen u uključene kamere oko sebe, ali je ogromna sramota za državni sistem da neka halabučna novinarska ekipica novokomponovanih prozapadnih liberala napravi dramu i senzaciju od toga, izvrši uticaj na širu javnost i da praktično pod njihovim pritiskom dođe do smene ministra u tako jednoj važnoj oblasti kao što je odbrana države. Takvo upravljanje iz mraka senzacionalizma ozbiljna država sebi ne bi smela da dozvoli jer popuštanje pod pritiscima inostranih medija na tlu Srbije znači da je sistem vlasti u državi isuviše labav i trapav.

Kad su u pitanju ljudske sudbine javnosti nepoznatih ljudi, čak je i tu ta novinarska ekipa pre godinu dve napravila medijski pritisak na temu ,,žalosnog siromašnog oca koji pešači od nekog svog mesta sve do Beograda da bi mu CZSR vratio decu’’, a javnost još uvek nije saznala neke detalje o ocu koji se iza jedne takve senzacije kriju i koji su bitni za živote te dece kojima mediji manipulišu uz namerno skrivanje informacija od značaja.

Zatim, tu i tamo puste vest o nekom ,,neosnovanom otpuštanju’’ zaposlenog na određeno vreme ne bi li napravili medijski napad na direktora nekog preduzeća koji nije iz njima simpatične stranke ili naprave totalnu medijsku halabuku kako bi zaštitili bahato dete svog drugara iz ekipe od isključenja iz škole pa čak i smenili direktorku škole po sili medija, a ne zakona.

I tako se oni igraju sa javnošću što i nije čudno s’ obzirom na nedovoljnu informisanost narodnih masa pred medijima, ali je opasno kada se isto tako novinari poigravaju sa radom institucija i životima ljudi koje su namerili da objavljuju za svoje mutljive ciljeve.

MOJE NAMERE U POSTAVLJANJU ZAPISA I TEHNIČKI PROPUSTI

S’ druge strane dotične novinarske priče o ’’fašistoidnoj profesorici koja bi da mlati homiće’’, imamo mene koja sam napravila par svesnih propusta u toj postavci koje su sve manje više ili pitanje stila ili pitanje pravopisa jer bez takvog šturog prenošenja teksta komentara, polemika na temu tih komentara ne bi uspela da se razvije kako valja do detalja jer stilski i pravopisno uređeni komentari ne bi bili podsticajni za diskusiju. Prva greška je nestavljanje znakova navoda. Naravno da ih namerno nisam stavila jer da jesam, ništa od diskusije ne bi bilo i ne bih ni uspela da sagledam kakve sve vrste reakcija postoje na date rečenice, a to mi je bio cilj, da se prvo sagledaju prve pa druge pa treće i ostale reakcije (tekstualne, naravno jer niko od mojih kontakata na Fejsbuku nije imao ikakvu nameru da te noći istrči iz svoje sobe da bi mlatio nekakve homoseksualce), da se uoče kontradiktornosti pa čak i oksimoroni ili potpuna razilaženja u denotaciji i konotaciji svake reči, delova rečenica pa i celih rečenica, da se navodi diskusija ka politički korektnim zaključcima na osnovu semantičko-pragmatičke analize teksta i da u konačnici diskusije izložim pravi pregled zloupotrebe tih rečenica u medijima i prikažem način na koji mediji upravo pomoću šabloniziranja parola uspevaju da naprave razdor u narodu i izvrše tu odvratnu podelu sukobljenih na ,,crne fašiste’’ i ,,bele fašiste’’. Moj drugi propust je bio što sam odlučila da za poslednjih 1500 dinara do plate te nedelje, u toku tog vikenda odem u Beograd na Izložbu dinosaurusa i što nisam ostala u Novom Sadu da bih pratila diskusiju i usmeravala je, nego sam je obrisala pre nego što je sve to stiglo do zaključaka, a time dopustila barabama u svetu novinarstva da se nad napisanim iživljavaju koliko ih god njihovo uredništvo podstiče na to, da izvrću reči, prerađuju sadržaj, napumpavaju i izobličuju svrhu napisanog i namere i da mi razvlače privatne podatke i slike po svojim medijima kao da sam najgora bitanga ili ubica i time naprave čitav haos i od mog života i od života članova moje porodice. Moj treći propust je što sam se uplašila od medija i nisam imala hrabrosti da im se javno suprotstavim što i nije čudno s’ obzirom na to da su ti mediji realno moćniji u svom uticaju od mene jedne. Zato sam pokušala da postavim, ali nisam se drznula da duže od dan dva ostavim svoje snimke na Jutjubu u kojima sam predočila kako je vest o meni zloupotrebljena i u kojima su data objašnjenja svake moje namere pojedinačno od reda do reda teksta. Ali kako da ih ostavim kad su lgbt aktivisti i autonomaški aktivisti to spuštali u svoje kompjutere da bi ih ponovo postavljali na internet sa svojih naloga na Jutjubu kako bi mogli slobodno da me napljuju i oklevetaju ispod tih snimaka, a bez ikakve mogućnosti cenzure skaradnog sadržaja kojem su itekako skloni. Mi se svi naokolo štrecamo da sve te razne liberale slučajno mrko ne pogledamo da se ne bi ,,siroti’’ osetili iole neprijatno a kamoli ugroženim, a oni (lgbt i ostale liberalno nevladine organizacije i organizatori, tzv. ekipa na sceni ili u narodnom prevodu ,,biznis ljudskim pravima’’) imaju potpuno razrađenu propagandnu taktiku kojom to naše opšte štrecanje uporno podgrevaju do stanja pravog i osnovanog straha od linča nad ličnošću svakog ko im se ne ukalupi u nameravani okvir ućutkanog zastrašenog pojedinca. I tako oni polako, ali sigurno, mawe ili više diskretnom metodom ,,Prozor Overton’’ ostvaruju svoje štetne propagandne ciljeve potpuno oslobođeni od javne debate o štetnosti tih njihovih ideoloških zahvata.

PARALELA SA INOSTRANSTVOM

Ovo što se meni desilo sa pripadnicima tih propagandnih organizacija i medija (što lgbt koji su samo iskoristili priliku za medijski nastup, što autonomaških/separatističkih koji su im stvorili tu priliku iz nekih svojih unutarnovosadskih autonomaških interesa što drugih ekstremističkih liberalnih nevladinih organizacija), e to je nešto što nije nikakva novost na prekookeanskom zapadu. Širom SAD postoje brojni primeri ljudi koje su lgbt ili druge liberalne organizacije razvlačile po javnosti bez milosti na sličan način zbog nekih sasvim slučajnih izjava koje im se nisu svidele ili nekih realno nebitnih postupaka. Od više primera, navešću samo jedan za koji sam sačuvala dokaze a koji je o jednom mladiću čiji su život uništili javnim linčem zato što nije hteo da prisustvuje času ,,seksualnog vaspitanja’’ na kojem se izlagalo o eufemizmom nazvanim ,,netradicionalnim’’ seksualnim opredeljenjima i promiskuitetu kao poželjnom. Momak je zbog orkestrirane osude od strane prvo voditelja sa lokalnog radija, a posle i novina i ostalih medija u okruženju i šire, morao da se preseli u sasvim neki drugi kraj kontinenta ne bi li se sklonio od napasnika iz javnih glasila. Jer, momak je bio hrišćanin kojem liberalni mediji ne praštaju ako postupa u skladu sa svojim uverenjima što znači da je lgbt i ostala liberalna propaganda u javnosti grubim kršenjem etičkih normi zapravo nadvisila sva prava svih verskih a odavno i nacionalnih zajednica na očuvanje njihovog kulturološkog obrasca i da lgbt propagandisti i ostali prateći liberalni aktivisti jednostavno galamom, tendencioznim senzacionalizmom i medijskim linčem nad svim što nije po njihovom ukusu, ugrožavaju osnovna ljudska prava svima drugima sprovodeći otvorenu i versku i po njihovom izboru etničku diskriminaciju i diskriminaciju nad čovekom uopšte. Uglavnom, kad se sudi na njihovu zapovest ili podsticaj onda bi valjalo znati i druge slične primere iz inostranstva. Naravno, nadam se da ovdašnji sudije ne kleče pod zapovestima biznis-aktivista ,,na sceni’’ i novosadskih separatista koji zloupotrebljavaju sve živo i sve mrtvo i medije i ustanove i ljude i novac, ma sve, za svoje interese, novčane ili teritorijalne i naravno, propagandne. Jer bilo bi sramota raditi po zapovesti onih koji su odigrali svoju zamisao dogovorenu na lgbt forumu u kojoj ,,aktivisti za ljudska belosvetska prava’’ predlažu da Jeleni Popović Ivanović ,,BAR MALO ZAGORČAMO ŽIVOT, DA JE GLEDAMO KAKO SE KOPRCA’’. Tako to ,,lepo’’ divane među sobom naši vajni ,,borci i borkinje za ljudska prava’’. To im je bila čak i jedna od primerenijih izjava jer su im ostale izjave bile naprosto grozne za pročitati i graničile se sa psihopatskim ponašanjem. Naravno, navode takve i slične sam sačuvala za u zlu ne zatrebalo kao dokaz i ukoliko sudija to zatraži ili se suđenje kojim slučajem nastavi ili ponovi, sud će ih i u ovom predmetu dobiti na uvid pa da se malo jasnije vidi ko tu koga zapravo maltretira i uznemirava, ja jedna bez podrške medijskih centara moći njih organizovane sa podrškom medijskih centara moći ili će pre biti da je obrnut slučaj.

PRECIZNO TUMAČENJE ZAPISA NA FEJSBUKU

Sledi ono kako je trebalo da se donesu zaključci u diskusiji koju pokreću oni izraubovani i već izanđali komentari iz naroda. Ovog puta neću rizikovati da izostavim navodnike.

,,J… vas vaš projekat o nasilju, debili izopačeni, crknite sa sve tim parama koje ste pokrali za tako debilne projekte kojima zatupljujete narod! Sami dovodite do nasilja ovim izazivanjem, stoko pederska!’’

Pederi: mutljivci koji se ogrebare za neki novac što od države što od stranih donatora ne bi li za taj novac tupili o nasilju bez ikakve poente i još nagonili nas iz prosvete po radnoj obavezi da slušamo i prihvatamo to njihovo nekonstruktivno blebetanje i to o našem trošku uglavnom na nekim bezveznim seminarima od kojih nema nikakvih novih ni saznanja ni vajde. Na takvim seminarima se praktično predočavaju razne mogućnosti manipulisanja pojmom nasilja pa je sve veći broj onih koji namerno izazivaju nasilje da bi mogli da zauzmu položaj žrtve te iz te pozicije proganjaju one koje prozovu nasilnikom. U školstvu je sve vise takvih primera čime se praktično zamagljuje razlika između pravog nasilja i lažnog čime se pravo nasilje sve teže prepoznaje i rešava jer se sve vise brkaju pozicije nasilnika i žrtve. Realno, ovaj moj sudski slučaj koji je proistekao iz novinarske ujdurme je maltene tipičan primer takve vrste zablude i naopakog pretumbavanja uloga nasilnika koju su mediji namenili meni i žrtve koju veseli liberalni nvo aktivisti već uvežbano igraju dok vrše nasilje nad različitima od sebe.

Do 2004. kao lingvista, bila sam stava da se reč peder valja zadržati u neutralnom stilu u srpskom jeziku i kao politički korektnu oznaku. Međutim, kako su kolege lingvisti vise bili za to da se ta reč ne koristi kao prevod za gay niti su prihvatili ideju da tu reč bar velikim slovom udenemo u srpski vokabular u smislu homoseksualac jer je osuđena kao pogrdna, jednostavno sam se pomirila sa činjenicom da pod inostranim pritiscima moraju da se raskinu čak i etimološke veze sa tim grčkim korenom koji upućuje i na pedofilne afinitete pod tim pojmom. Kao pojedinac bez uticaja, prilagodila sam se stanju stvari tako što posle tu reč vise nisam upotrebljavala u tada denotativnom, nego samo u tada konotativnom značenju da bi se bar to značenje dalje promovisalo te da se reč ne izgubi u svim svojim značenjima pod pritiscima propagande koja se nameće sa zapada.

,,Nemoj da me je neko kritikovao za ovakav status samo zato što sam profa! Ima da se derem o čemu god poželim!’’

Identifikacija ljudi sa profesijom je najčešća zloupotreba kojoj su goreopisana novinarska i nevladina udruženja sklona. Na taj način udara se danga na čelenku celom jednom korpusu iz naroda sa svesnom namerom da se ti ljudi postave pod cenzuru ili dovedu do stanja autocenzure zbog svoje profesije. Kreativni liberali bi to mogli nazvati diskriminacijom na osnovu zanimanja samo kad bi hteli, nego neće je im takva diskriminacija ne odgovara kao pojam za razradu. Ovaj komentar podstiče na razmišljanje upravo o takvoj vrsti diskriminacije na osnovu zanimanja.
,,Jeste, pederi su bolesnici i treba ih se kloniti, ignorisati, zanemarivati, ućutkati na sve načine jer vrše propagandu bolesti!’’

Pre svega, po samoj reči ,,jeste’’ kojom počinje ovaj komentar, svakom pismenom  bi bilo jasno da se radi o komentaru izvučenom iz nekog konteksta jer zašto bi inače rečenica počinjala potvrđivanjem? A taj komentar sam izvukla iz konteksta upravo da bi se reč peder u jednom takvom komentaru protumačila smislenije, nego kad se takav komentar rabi sa površinskim tumačenjima. Smisleno tumačenje koje je ovaj komentar trebalo da izazove je sledeće. Pederi u smislu štetni liberalni prozapadni propagandisti se zapravo pre mogu shvatiti kao nekakvi polusvesnici i samim tim neka vrsta duhovnih bolesnika koji su dozvolili ispiranje mozga i promociju bluda i razvrata i svoje aktivnosti sprovode na štetu i države i naroda i svaku njihovu takvu aktivnost itekako treba ignorisati, ućutkivati uz strogu kontrolu medijskog sadržaja jer njihove poslovno-propagandne aktivnosti stvaraju šire nemire i ugrožavaju duhovni pa čak i fizički razvoj budućih pokolenja u Srbiji.

Peder u smislu homoseksualac svesno ne upotrebljavam ni u ovakvom ni u nekom drugom kontekstu da bi se ispoštovala tzv. politička korektnost iako, opet naglašavam, mislim da je šteta što se to tada denotativno značenje prosudilo kao neprihvatljivo jer se time zabašuruje bitna etimološka veza između pojmova pederastije i pedofilije (grčka osnova).

Štaviše, homoseksualce (pa čak ni pedofile među njima) ne smatram bolesnicima (a pedofile među njima smatram opasnim zločincima) i samim tim ova izjava mi se ne može pripisati kao lično mišljenje koje se odnosi na njih niti kao ideja koju bih nameravala da širim nezavisno od svog mišljenja o tome jer smatram da nema nikakvog osnova niti je korisno da homoseksualci i ostali iz tzv. lgbt populacije budu shvaćeni, prihvaćeni ili tretirani kao bolesnici u zdravstvenom sistemu Srbije. Čak i hormonalno-hirurški zahvati za transvestite, realno, mislim da bi bilo pošteno da se tretiraju jednako kao i neki drugi estetski hirurški zahvati drugih ljudi koji su nezadovoljni svojim telom koje im je priroda namenila: npr. onih sa velikim nosom ili malim grudima ili bubuljicama ili klempavim ušima ili izbačenom vilicom. Ako npr. nosonja ne može o trošku iz zdravstvenog fonda da otkloni svoj nedostatak koji ga čini nesrećnim, a transvestit to može, biće da je nosonja diskriminisan, a transvestit nije. U svemu tome, homoseksualcima ništa ne fali posmatrano iz zdravstvenog ugla i samim tim nema potrebe a i ne isplati se za državni budžet definisati ih kao bolesne. Takvom logikom se rukovodim i zato nema smisla da mi se pripiše da je gorenapisani komentar kao lično mišljenje o homoseksualcima jer to moje mišljenje jednostavno nije.
,,Manjine nikada ne smeju imati ista prava kao većinski narod! Nikad! Ovo je naša zemlja, srpska, bre!’’

Jašta da ne smeju imati prava na ugrožavanje suvereniteta neke države otcepljenjem bilo kog dela te države dok većina to može da odluči u raznim specifičnim istorijskim okolnostima. U tom smislu, Albanci na Kosmetu zapravo su prvo uz pomoć zapadnih sila, ali i visokim prirodnim prilivom postali većina, a tek onda prisvojili deo naše države u najvećem broju nadležnosti, a za ono malo preostalih nadležnosti se kako tako borimo diplomatski još uvek. S’ druge strane, severne, niko osim Srba nema prava da otcepi Vojvodinu (a Srbi to neće) jer su i Mađari i Hrvati i slični aspiranti pa čak i separatistički nastrojeni Srbi manjina u tom delu Srbije i njihove želje bi bilo kakvim referendumom bile nadglasane željama većine. Ni ovaj komentar ama baš nikakve veze nema sa homoseksualcima. Zapravo, pravo na otcepljenje ne sme da ima nijedna manjina, ali većina, naročito pod inostranom političkom podrškom, može se desiti da ugrozi suverenost neke države kao što se nažalost u praksi desilo na Kosmetu uprkos Ustavu Srbije po kojem je Kosmet neotuđivi deo države Srbije. Time ova izjava je dokazivo tačna iako u praksi izgleda da bar po belosvetskim zakonima ili konvencijama nije metnuta van zakona. I o referendumu u vezi sa ustavnim ,,nerešenjem’’ za Kosmet isto ima pravo da odlučuje većina naroda u Srbiji, a ne manjina i to je po Ustavu Srbije tako. I o saradnji sa NATO alijansom bi trebalo da odlučuje narod većinski na celoj teritoriji Srbije. Sve to treba da bude volja većine na referendumima. Time sama ljudska prava manjina ni najmanje nisu ugrožena osim ukoliko neke manjinske grupacije ne priželjkuju ugrožavanje suvereniteta Srbije kao svoje ,,ljudsko pravo’’ na tuđe tlo što se apsolutno kosi sa interesima naše države.

,,Kad vam neko ne da prava da budete normalni Srbi u Srbiji, odvalite ga bre od batina!’’

Normalan Srbin je potpuno nedefinisan izraz i pitanje je postoji li množina tog izraza ili možda ne postoji ni jednina. Čak i ako to postoji, neko ko mu ne da pravo da bude to što jeste već bi trebalo da je u zatvoru ili bar krivično procesuiran zbog kršenja ljudskih prava ,,normalnog Srbina’’. Kad bi takav blagovremeno bio u zatvoru, onda niko ne bi mogao da ga ,,odvaljuje od batina’’ jer bi imao ustavna prava na fizički integritet čak i kao zatvorenik. Samim tim, ovaj komentar je u samoj svojoj postavci takav da je početak rečenice u kontradikciji sa krajem, a da u sred rečenice postoji potpuno nedefinisan pojam sa neizvesnošću da li uopšte postoji entitet koji taj pojam opisuje. Dakle, ovakve rečenice su besmislene, a u javnim glasilima se rabe kao nekakve fašističke izjave ,,desničara’’ (a tek reč desničari se uveliko pogrešno upotrebljava u smislu ekstremista i potpuno je po značenju pobrkana sa rečju levičar). Znači, medijske ujdurme zapravo počinju od nedefinisanih i nejasnih rečenica kojima se pridodaje samo jedno značenje i samo takvo se upornim ponavljanjem uz ofrlje tumačenje utuvljuje javnosti za osudu ili podršku, u zavisnosti od toga koja je ciljna grupa u pitanju tj. publika ili korisnici ili uzorci za eksperimentisanje.

„Kakav je to projekat na kome se od đaka traži da pišu sastav poznanicima manjina i njihovom uticaju? Volimo različitosti, to je neka tema konkursa. Je.. mi se za različitosti dok se taj različiti izjašnjava kao Srbin. Ako se ne izjašnjava tako, različit je i tačka. Moje lično pravo je da li ću da ga volim ili mrzim“

Naletela ja tako na ovaj komentar i shvatila da u njemu nema nikakvih problema. Čovek ili žena, ne sećam se, rekao/la šta mu/joj smeta u upornom insistiranju na nekim temama za eseje i rekao/la da ima prava da oseća šta god on/a hoće prema nekim drugim nacijama i sve je ok, niko mu/joj to pravo ne brani i samim tim može da oseća šta god želi jer se ljudskim osećanjima ne može upravljati spolja.

„Je… vas tolerancija, gonite se u pm i vi i vaše pozitivne diskriminacije!“

U ovom komentaru je reč diskriminacija upotrebljena u množini što ili nagoveštava gramatičku grešku ili je korisnik imao u vidu da postoji nekoliko konkretnih vrsta pozitivne diskriminacije koje ga iritiraju. Sa ovim komentarom se duboko slažem iako je začinjen psovkom jer je čista logika da je novokomponovani termin pozitivna diskriminacija zapravo propagandni izraz za zabašurivanje pojave negativne diskriminacije nad svima onima koji ne potpadaju pod pozitivno diskriminisane, a to je većina ljudi.

„Kad vam neko opsuje kevu, neko treba da ih mlatne u njušku, da ih nauči pameti“

Realno, psovka majke je psihološki udarac, a šamarčina je fizički udarac i među njima treba da postoji znak jednakosti i da se i za takvu psovku zakonski odgovara jednako kao i za šamarčinu jer ne postoji logično objašnjenje u pretpostavci da je obraz bezobraznog vredniji od ličnosti majke koju bezobrazni drugom vređa. Nema smisla tako ,,pozitivno diskriminisati’’ bezobraznog. E, to je smisao ovog komentara bez obzira na to da li je ovako iščupan iz konteksta ili je i u bilo kom kontekstu. Ja ga samo tako mogu shvatiti i nikako drugačije.

CILJNA GRUPA ZA OBRAĆANJE NA FB

Veoma je bitna činjenica da među čitaocima mog profila i polemičarima svi su obavezno punoletni i ni sa kim nisam u poslovno-pedagoškom odnosu. Naglašavam: i svi moji bivši učenici u spisku FB kontakata u dotičnom trenutku su bili punoletni što znači da su u pitanju odrasli ljudi. Zato zapisi na mom profilu mogu među njima izazvati želju da polemišu na neku temu, ali nipošto ih ti zapisi ne mogu podstaći ili pokrenuti na bilo kakve druge radnje ni na internetu ni van njega a kamoli ih uznemiriti jer su to već formirane odrasle osobe na čije postupke ja nemam bitan uticaj. Dakle, među mojim kontaktima na FB jednako su bezbedni i homoseksualci od njih i homoseksualci među njima, a ima ih troje te seksualne orijentacije koji su se nedvosmisleno izjasnili da zbog zapisa na mom FB profile nisu doživeli nikakav nemir i dvoje njih je bilo spremno da to posvedoči pred sudom da su bili prihvaćeni kao svedoci. Inače, zvaničan procenat od 10% homoseksualaca na nekom uzorku je lažna statistika koja samo lgbt organizacijama i biznis ekipi ,,na sceni’’ koristi u poslovno-propagandne svrhe, a realan procenat je daleko manji. To troje ljudi je osudilo medijski linč nada mnom pa je i to nekakav pokazatelj besmislenosti celokupne senzacionalističke galame o mom profilu na FB.

POSTOJE SAMO DVE VRSTE ODLUKE, KOMPROMIS IZMEĐU POJEDINCA IZ NARODA I NEOLIBERALNE PROPAGANDNE MAŠINERIJE NE POSTOJI

S’ obzirom na to da mi je medijski linč koji je pokretač ovog suđenja doneo mnogo psihičkog maltretiranja posebno u virtuelnom, ali i u realnom svetu u prvih šest meseci najviše a to još uvek traje nešto manjim inzenzitetom, mnogo stresa u neizvesnosti zbog sudskog gonjenja u toku tri-četiri godine u toku kojih sam se stalno preispitivala koliki je uticaj neoliberalnih nevladinih organizacija na srpsko sudstvo, da li se taj uticaj završava na tužilaštvu ili je mnogo jači i širi, kako istupiti javno protiv mnogo moćnijih medijskih manipulanata i moguće li je uopšte to učiniti bezbedno, postoje li ikakve granice kontrole inostranih privatnih medija da se ne bi zglajznulo u manipulativnu inostrano-medijsku kontrolu nad svim i svačim u Srbiji… U toku svih tih godina sam doživljavala skoro potpuno ograničavanje slobode govora što realno što zbog stanja autocenzure u koje su me medijskim linčem doveli neoliberalni nvo aktivisti i njihovi prateći švajcarski mediji, upečatljivo agresivno i učestalo ometanje bilo kakve moje komunikacije na internetu na društvenim mrežama na sve teme koje su interes liberalnog nevladinog sektora i njihovih medija pa čak i na druge teme u vezi sa jezikom, srpskom istorijom, pedagogijom tj. na skoro sve teme koje me interesuju i  s’ obzirom na to da mi je taj medijski linč onemogućio da učestvujem u bilo kakvim diskusijama jer doživljavam česte neprimerene i uvredljive prozivke od aktivista liberalnih nevladinih organizacija, ugrožena mi je privatnost i anonimnost koju sam po svaku cenu želela da zadržim na internetu i u pisanju bloga i u otvaranju forumskih raspri, zbog svega toga, najlepše Vas molim, da mi omogućite da kao slobodan i oslobođen građanin ove države dovršim nameravano pisanje i da u njemu, napokon javno u pisanoj reči na internetu, razjasnim sve nedoumice i kontroverze koje su dovele do ovakvog sramotnog tretmana najobičnijeg, bezopasnog i pre svega politički korektnog pripadnika naroda kakva tvrdim a i dokazaće se da jesam. To je jedna mogućnost koja nikom ne škodi, a doprinosi istini i pravdi. Sve što je izniklo iz mojih diskusija na internetu uključujući i one na mom FB profilu od 2009-2016. biće objavljeno detaljno na sajtu milasila.rs u kategoriji ,,Roblje demonkratije’’ u tematskoj celini ,,Profil korisnika’’ (po planu je to trebalo da bude praćenje od 2009. do 2014, ali ovaj sudski proces je produžio rokove koje sam bila postavila da bih obuhvatila samo petogodišnji period promene između dve vrste vlasti).

Druga mogućnost koju će, znam, siliti tužilaštvo pod razuđenom pažnjom dva predsednika dve nevladine lgbt-organizacije je da me kaznite tako da izgubim i posao i normalan život ili makar blago da me kaznite tek koliko da se pokretači medijskog linča zadovolje, tek koliko da mi se upiše u dosije na radost omanje, ali opake separatistički nastrojene grupice novinara sa Radija 021, e-novine.com ili autonomija.org, tek koliko da Ringier Aksel Springer elegantno izbegne svoju krivičnu odgovornost u ovom slučaju, tek koliko da se povučem i podlegnem stanju autocenzure do kraja i da se ne usudim da objavljujem svoja pisanija… da me osudite zbog gorenavedenih zapisa i na osnovu svih besmislica koje su mediji nameravano o tome lansirali, da time praktično aminujete gomilanje ovakvih i sličnih sudskih procesa u potencijalu koje će mahom autonomaški ,,borci za ova ili ona prava’’ pokretati kad god im se ćefne da nekog malo prodrmaju medijskim manipulacijama. Takvom odlukom biste blagoslovili mutljavljenje te medijske grupice i ugrožavanje privatnosti i bezbednosti anonimnih pojedinaca iz naroda što bi dugoročno bio dodatan besmisleni posao i za celokupni sudski sistem, mene biste uveli u dodatne finansijske troškove iako vise čak ni godinama uvežbavanom skromnošću ne uspevam da se iskobeljam ni iz postojećih redovnih i vanrednih troškova i time biste ispunili čežnju najcrnjeg dela nevladinog sektora da manipulisanjem u svojim medijima upravljaju radom sudova sa te njihove bezbedne i vešto zamračene distance. Onda bi oni iz tih svojih tekstosklepačkih jazbina i dalje bezobrazno tendenciozno oblikovali magluštinu u senzacionalističke vesti kao nekakve vlaške veštice zbirali parice na lakrdijašenju na račun sudskog sistema u Srbiji ismejavajući ga upravo ovakvim sudskim postupcima iznuđenim pomoću medijskih (iz njihovih medija) pritisaka na institucije. Takva sudska odluka bi bila dugoročno štetna ne samo po mene jer ja sam samo jedan slučajčić, nego i po same poimanje pojmova istine i pravde u srpskom sudstvu.

Odluka je na Vama, a meni je i pored stresa koji sam doživela i još uvek doživljavam, na neki čudan i samo bandoglavim esejistima razumljiv način drago što sam imala prilike da sve ovo što imam reći na zadatu temu unesem u zvaničnu dokumentaciju sudske prakse u Srbalja. Kad tad, čitaće se to sa punim razumevanjem jednako ovde i na internetu ili možda čak i u oblasti književnosti kao svojevrsna esejistika.

Još jednom, iskreno zahvaljujem na korektnom odnosu u toku suđenja jer ma kakva odluka bude bila donesena, takav Vaš odnos prema prisutnima u sudnici kao i komunikacijski manir sa kakvim ste vodili ovo suđenje su zaista za poštovanje što izjavljujem bez ikakve namere da se time bilo kako dodvoravam Vama kao trenutno odlučujućem činiocu jer lažne pohvale principijelno ne delim odavno, a iskrene je šteta prećutati.

Molim da donesete oslobađajuću presudu za mene jer ako poživim još bar desetak godina i napišem sve što sam planirala, imaćete se rašta i ponositi takvom svojom odlukom.

S’ poštovanjem,

Jelena Popović Ivanović

Post skriptum – Informativno: U Rusiji je to obavljeno još 2010., a u SAD je tek počela da se postavlja preciznija granica između borbe za prava lgbt populacije i šireg štetnog propagandnog delovanja pratećih neoliberalnih organizacija pa su već počeli da se donose zakoni za zaštitu građanstva od lgbt propagande. Za sada je to na lokalnim nivoima ili nivoima pojedinih država, ali tendencija je na pomolu širom tog kontinenta odakle je takva propaganda i potekla. Link ka jednoj od vesti koja govori o tim novim tendencijama u SAD: http://www.princip.me/guverner-drzave-misisipi-potpisao-zakon-koji-stiti-gradjane-od-prava-homoseksualaca/06/04/2016/

Činjenice ukratko:

Jedini razlog što je uspela medijska manipulacija sadržajem komentara na mom FB profilu je to što sam iz straha od daljeg toka medijskog linča odlučila da ne istupam javno u davanju izjave o tome.
Nezavisno udruženje novinara Vojvodine pravi veštačke i štetne afere senzacionašenjem u medijima saradnicima.
Ringier Aksel Springer mediji vrše agresivan napad na javnosti nepoznatog pojedinca uz strogu cenzuru bilo kakve mogućnosti demantija njihovih vesti u njihovim medijima.
D. Milanović iz Požarevca je prevario medije o mojoj ličnosti i namerama i manipulisao sadržajem teksta sa mog FB profila sa namerom da napravi medijsku senzaciju i dovede do šireg uznemiravanja javnosti pri čemu je zloupotrebio moje privatne podatke i posledično mi drastično ugrozio spokoj i zdravlje.
S. ili D. Gruhonjić, Ana Hegediš Lalić i Mirko Sovilj nisu proverili sve činjenice u vezi sa zapisom koji objavljuju i objavili su privatne podatke o mojoj ličnosti bez moje dozvole što je zakonom zabranjeno dok je Ana Hegediš Lalić osim toga obavila i dokazivo tendenciozno i manipulativno izveštavanje u neskladu sa novinarskom etikom.
Mediji autonomija.org, e-novine, Radio 021, Blic su tendencioznim i strogo cenzurisanim sadržajem dotične vesti doveli javnost u zabludu i podstakli pokretanje bespredmetne istrage.
Novinari sajta autonomija.org imaju konkretne motive za medijski napad na mene s’ obzirom na to da podržavaju Vojvođansku partiju čijem sam se delovanju na internetu aktivno suprotstavljala svojim pisanjem kao i zbog toga što njihovog istaknutog lidera M. Ilića smatram odgovornim za posledice operacije zbog kojih je moj muž umro u svojoj 31. godini.
Nijedan pripadnik lgbt populacije nije ni na koji način ugrožen postavljanjem komentara na moj FB profil niti zbog toga što ti komentari sadrže reč peder.
Reč ,,peder’’ lično ne upotrebljavam u značenju homoseksualac, nego u značenju prevarant ili mutljivac i sl. te se dotični komentari na mom FB profilu ne odnose se na homoseksualno opredeljenje.
Medijski linč nada mnom je vođen planski što je evidentno u stilu pisanja novinskih tekstova, posebno u naslovima kao i u intenzitetu sa kojim je ,,vest’’ praćena.
Eva Vukašinović nije ispitala sve činjenice pre izdavanja saopštenja u kojem traži pokretanje istrage i oslonila se isključivo na tendenciozne tekstove iz novina.
Aktivisti nevladinih organizacija i političkih stranaka koje su se bavile vešću o meni su višestruko sklone obmani javnosti i u raznim drugim vestima.
Bitno je proveriti da li tužilac postupa pod uticajem predstavnika medijske kuće Ringier Aksel Springer koja pokušava da izbegne odgovornost za iznošenje privatnih podataka u javnost i da li se takvim uticajem forsira da budem bilo kako kažnjena po svaku cenu čime bi opravdali svoju novinarsku neetičnost i nezakonito izveštavanje.
Zapis na mom FB profilu je imao isključivo lingvističko-sociološku namenu kao polazište za diskusiju.
Institucija suda je omalovažena pokretanjem ovakvih postupaka na osnovu medijskih manipulacija tj. na osnovu zlonamernog spinovanja vestima.
Psihološka agresivnost lgbt aktivista, prozapadnih aktivista iz nevladinog sektora i onih sa pozitivnim stavom o separatizmu u Vojvodini je zabrinjavajuća i dovodi u opasnost od medijskog linča bilo kog pojedinca u Srbiji za koga dotični procene da im na bilo koji način ometa njihovo štetno propagandno delovanje.
Većina ovde pomenutih medija je u skorijem prethodnom periodu brže bolje uklanjala (brisala) sa interneta sadržaje vesti o meni kako bi uklonili svoje propuste i nezakonito postupanje i izbegli krivičnu odgovornost zbog toga.
Moja porodica je pretrpela ozbiljan stres zbog spinovanja vestima o meni u medijima i taj stres je u mom slučaju doveo do zdravstvenih posledica.
Dok liberalni aktivisti iz svojih nevladinih organizacija upravo vrše antidržavno delovanje time što organizuju kontrolisane proteste protiv aktuelne državne vlasti, na njihovo podsticanje sudi se meni koja nikog živog ni mrtvog nikad nisam ugrozila.
Moji poznanici homoseksualnog opredeljenja su spremni da potvrde ono što sam ovde ili bilo gde na internetu napisala a što se tiče njih ili njihovog seksualnog opredeljenja.

Ostali tekstovi