Želite da vidite još?

Ulogujte se
Nemate nalog? Registrujte se

Duvka

Duvaju neki tu travu i to obrazlažu: ,,Ne znaš dok ne probaš, to ti pojačava osećaje, razumeš, sve osetiš onako nekako jače…“
Objasniše tako, kako da se izrazim, a da ne uvredim taj osiromašeni rečnik travolobiste, pa ‘ajd, objasniše… upečatljivo, ubedljivo taman toliko da momentalno shvatim koliko mi to ne treba. Pa kud’ više da pojačam ovo ili ono? Osećam mirise kao carinski ker, da ih osećam jače, možda bih pobila ceo komšiluk svim tim njihovim tiganjima na kojima previše zbrzaju zapršku pa ne postignu onaj fini miris bakine kujne nego nekakav zaudar tipa znojka i to ona pubertetsko-sportska, osećam ukus toliko intenzivno u svim elementima sastojaka (nije greška, elementi sastojaka su sitniji od samih sastojaka) da sam jedva dve pozicije dobrih ćevapa mapirala na 5kvkm, čujem toliko jasno da moram pojačati svoju muziku kad god zapišti neki turbofolkeraj iz odrškrinutog prozora kola pripitih vozača subotom tamo negde iza saobraćajnog ostrva u onoj najdaljoj desnoj traci suprotnog smera. Vidim svaki detalj na svakom prolazniku na ulici, od obuće sve do lica, samo lice ne gledam, ali i vrstu izraza na licu primetim.
I da mi neki džoint sve to pojača? Neka, hvala. Pa mozak bi mi eksplodirao od utisaka.