Želite da vidite još?

Ulogujte se
Nemate nalog? Registrujte se

Kokošarnik

Redovna pojava u jednoj velikoj radnji gde se prodaje alat je da se majstori podžapaju u redu kod kase.
Jednom su sedmorica njih čekali na prvoj kasi, a ja naišla na drugu kasu taman kad se druga otvorila za rad.
Već sam bila na drugoj kasi i stavljala svoje stvari kada se pet njih sa prve kase zaletelo na drugu i kao najgori kokošarnik osuli paljbu na mene što sam već tu iako nisam nikakve veze imala sa prethodnim njihovim čekanjem 5 m odatle.
Kasirka je već počela da provlači moje stvari pre nego što su oni došli i počeli da galame, a oni sve to vreme nisu prestajali, stvarno su zvučali kao najgore torokuše, psovali me, vređali, kreštali… ma šta sve ne… Skapirala sam da nema svrhe raspravljati se razularenom gomilom pa sam ćutala, a i sama bih pred sobom ispala kreten da sam se ubacila u to njihovo, ali sam rešila da im ne ostanem dužna.
Kad sam platila, tek onda sam se okrenula prema njima kao da sam u učionici pred decom i odbrusila sam im: ,,Sram vas bilo, ko kokoške ste. Ajd što mi ne izgledate muževno, ali se bar ponašajte kao muškarci, a ne kao nadrk babe i turbo folk pevaljke. Koja se uopšte slepica loži na vas takve, fuj“.
Zanimljivo je da nisam čula povike za sobom kad sam izlazila, samo tiho mrmljanje. Nasta’ disciplina. 😁😎