Želite da vidite još?

Ulogujte se
Nemate nalog? Registrujte se

Urbaničenje

U bližoj ili daljoj prošlosti, svima su nam seljački koreni. Urbanost nije ništa drugo do količina prostrtog asfalta i srastnje seljaka za nju. Gospodstvo je već nešto više, šire i dublje, ono se stuče u porodici i nosi u sebi, bilo gde.

U fejsbukovačkoj ženskoj grupi Novosađanki ili stanovnica Novog Sada, naletela sam na komentar uobičajen za gradske seljančure autonomaškog opredeljenja.
Komentar nije upućen meni, nego je više onako kao opaska na neku jednako bezveznu pretpostavku da žene sa sela ne umeju, a gradske umeju da hodaju na štiklama… pa je ta lokalna domaćica ovo odvalila:
“Opanak nikad neće biti gospođa(gospođica ).
Jos kad opanak popaučen progovori. Ihajjj. Bolje da se vrati, odakle je i došla(sa jednom kesom). “

Ono ‘ajd, sa prvim delom konstatacije se može čovek donekle i složiti jer su česti primeri ljudi odraslih u seoskim uslovima koji se, pri kasnijem preseljenju u grad, otežano asimiluju među građane prosto zato što im treba vremena da naviknu na drugačije uslove života, a oni to vreme sami sebi zakinu i to uglavnom zbog sopstvene nesigurnosti u novoj sredini. Ako neko tako nasilno nad sobom pokušava da se što pre asimiluje u gradskoj sredini, ta njegova nastojanja često izgledaju i zvuče nakaradno i to jednako izgledaju i zvuče nakaradno i seoskim i gradskim posmatračima te osobe. Zašto to izgleda i zvuči nakaradno? Pa zato što ta osoba pokušava na silu da menja sebe i to neprirodno, prebrzo, dok mu još uvek motiv za to menjanje nije jasan. Takva osoba samo zbrkano i neodređeno oseća da mora to da čini i to veoma brzo samo da bi što pre bila prihvaćena u novoj sredini i zato se trapavo prilagođava čak i po cenu toga da izgleda nespretno u svojim brzinskim promenama.

Ok, to je prvi deo komentara, može se razglabati je li tačan ili nije, primera ovakvih ili onakvih… nego šta ćemo sa drugim delom? ,,Bolje da se vrati, odakle je i došla(sa jednom kesom). “, reče Novosađanka, Vojvođanka, pripadnica onog dela stanovništva Srbije koji se, onako, prilično uopšteno smatra gostoljubivim i tolerantnim prema svima koji su se u Vojvodini iz bilo kog razloga zatekli, namerno ili slučajno, svejedno.

I sad, poruka nekog takvog komentara je jasna. Dotičnoj Novosađanki smetaju žene sa sela dospele u grad. Želi da se te žene vrate u selo. Uz tu želju, gaji prema njima i antipatiju koja provejava kroz to njeno nabusito predrasuđivanje.

Nisam ni iz sela ni iz velikog grada, nego iz malog grada tj. varošice. Nemam čak ni jasan stav o razlici između ljudi iz sela i iz grada, ali precizno razlikujem priprostost i gospodstvo ma odakle da potiču i prosto nisam odolela a da ne odgovorim na taj i takav komentar te rekoh:

,,Znate li razliku između seoske i gradske seljančure?.Ne znate?
Seoska seljančura ne misli da to jeste samo zato što je rođena u selu, a gradska seljančura misli da to nije samo zato što je rođena u gradu.“

Dotična Novosadistkinja ladno nije skapirala komentar niti sebe našla u njemu jer… verovatno joj je rečenica bila komplikovana, a ona ,,gospođa“ nenačitana. 🙁

Sve u svemu, nešto mi uvek dođe žao kada vidim koliko je ograničen onaj ko i celog seljaka i i celog građanina i celog sebe (šta god misli da je) kapira isključivo kao instant proizvod mesta porekla, koji i svoju i tuđu kompleksnost sačinjenu i od dubine i širine ljudskog iskustva i od bezbroj i urođenihi i sticanih karakteristika čoveka svede na ,,made in“ pa lokacija.

Uz podršku svim seljacima i gospodi pred svim seljačinama gradskim, prigradskim ili seoskim, podsetimo se da: ako ćemo se ponositi svojim poreklom, obratićemo pažnju na porodicu porekla i pretke čije gene prenosimo sobom, a ako ćemo srati o svom poreklu, e onda ćemo srati ili po blatu ili po asfaltu, u oba slučaja, sraćemo.