Želite da vidite još?

Ulogujte se
Nemate nalog? Registrujte se
Podeli ovo

Snežana i sedam džinova

Volim nekoliko muškaraca, a tolika sam feministkinja da me ni prisilom ne bi niko mogao naterati da živim sa njima i toliko sam tradicionalno vaspitana da bih svakom od njih ustupila mesto za sedenje pa čak i kuvala, dvorila, prala noge ako zatreba.
Imam čak sedam muškaraca koje volim (ne računajući pokojnog oca, dede, pradede, stričeve, sve pale junake u odbrani Srbije, sve bistroumne srpske velikane kroz istoriju bilo proganjane i slavljene ili samo jedno od ta dva i još neke manje bitne muške junake svog detinjstva sve od Zagora do Alana Forda).

Sedam muškaraca volim žive i volim ih sada, nešto kao ona likuša iz one glupave bajke koja je gotivila one patuljke kojima se ubacila na gajbu kad ju je isterala zavidna matora ženskulja, ali sa razlikom bar jednom bitnom: ovih mojih sedam nisu patuljci nego džinovi. Istina, samo jednog od njih volim uz pristojnu dozu erotske strasti te time ipak ne zadovoljavam ono drugo osnovno turbofeminističko pravilo: budi kurvetina da bi se osećala slobodnom. Zato sam se u gruboj podeli na crno-beli svet zakopala među omražene bele tradicionalistkinje (tradicionališkinje, tradicionalistice, tradicionalice, tradicionalkinje, tradicionalovikovićevice… bemliga kako li se to sada kaže, najviše mi se sviđa tradicionaškinje jer je nekako najnaškije).

Naravno, ni moja kao ni bilo koja ženska ljubav prema muškarcima nije bezuslovna, nipošto, sve smo mi koristoljubive kuje koje iz njih cede ono najbolje što u njima iskopaju. Od prvog sve što pruži uzimam, iz drugog crpim mudrost, iz trećeg grabim smeh, iz četvrtog upijam polet, iz petog primim mir, od šestog se grebarim za snagu, iz sedmog uhvatim osećaj sigurnosti. Svi oni dobro znaju da ih volim, nekima je to važno, a nekima je svejedno, a meni je sasvim svejedno da li im je svejedno ili važno.

Svi oni su po mnogim svojim osobinama tipični balkanski muškarci, surovije precizirano, svi oni su ono što ljiberaški polusvet kapira kao balkanoidne sirovine koje bi trebalo potamaniti direktno u srce najoštrijom ženskom štiklom ili ako nema štikle pri nozi, onda bar onom šipkom kojom se kače transparenti protiv porodice, crkve i države na pederbalima i sličnim svetkovinama koje gode liberaškom polusvetu, ako ni toga nema, onda bar da im oči iskopamo hemijskim olovkama za pisanje kojekakvih peticija protiv muškog, a u korist ženskog šovinizma.

I tako, posmatram ti ja sve te svoje voljene muškarce, svih sedam, i primetim da im nikako nije udobno u ovom vremenu surovom po njihov tip jerbo ne liče ni na jedan muški oblik postojanja kakav se u današnje vreme reklamira.
Većina ovih mojih je branila srpski narod kada je i gde god je srpski narod bio napadnut. Danas takve naširoko i grubo imenuju huškačima rata, koljačima ustaške i šiptarske terorističke nejači ( ,,teroristička nejač’’ = terorista nedovoljno uvežban da izbegne snajper ili nož srpskog vojnika).
Većina ovih mojih nisu papučarija koja briska prašinu po kućama dok im ženskinje lete po buticima i kafićima ili dok im ženskinje zaskaču tastature u potrazi za najfiltriranijom fotografijom svoje pućavosti koju bi (za koga?) istakle po kojekakvim voajerskim jazbinama širom preporočne Internetije. Većina njih je suprotno od onog čemu nam srpske seke i bate podučavaju iz crtanih onaj tupavi tata Simpson i smotani tata Bezimeni Prasac (Pepin tata).
Niko od njih se ne oblači u ženske i poluženske kurvinjske krpice estradnog stila kako nam u današnje vreme predlažu budaletine sa nekih belosvetskih modnih scena. Svima se njima (a i meni) prevrće želudac kada vidimo našminkanog muškarca sa sve čekinjama iznad karmina ili prenašminkane žene sa ogromnim tetoviranim obrvama i maskom od pudera koje takve prenašminkane sve više liče na našminkane muškarce.
Svi oni bi se naježili od gađenja kada bi ih startovao neki muškarac i to gađenje nekako mogu i da istrpe, ali svima njima je najteže da istrpe navalentnost takvih u ovo doba kada je zakonom zabranjeno čak i da im se podvikne: ,,Marš od mene, nosi se bre, beži da te ne vidim, paljba!!!’’
Niko od njih ne voli da mu žena naređuje. I tu su u pravu jer većinski, žene često donose pogrešne odluke, naročito one odluke tipa: ,,Glasala sam za Tadića, baš je cakan“ ili ,,Vidi Čedicu što je zgodnica, kakav stas, ima moj glas“ ili ,,Ijao, kako su catke ove cipelice, sad ću hitro platu i po da spičim na njih“.
I svi oni, ovih mojih sedam voljenih i još mnogo, mnogo takvih su u ovo doba agresivnog zamaha hiperliberalnih propagandnih struja i u svetu i kod nas, osuđeni na smeštanje u tip: sirovi nasilni Balkanoid homofob-ksenofob (tu i tamo im nataknu i neke dodatne vrste nepostojećih veštački formulisanih fobija), a da pri tom ti muškarci nikakvo nasilje (osim u odbrani države i naroda na prvim linijama fronta) nisu učinili.

Svi oni vole da popiju po pivce, vince ili domaću ljutu uz roštiljanje, povodom neke proslave ili pak bez povoda pa opet kad popiju ne sedaju u auto da besne po drumovima u cik cak, ne mlate žene, ne mlate se ni međusobno.
Svi oni su zaštitnici dece i spremni su na sve da bi zaštitili decu (i svoju i tuđu) od raznih vrsta perverznjaka kojima se sve više u svetu toleriše tzv. seksualna opredeljenost od opredeljenosti prema ovcama pa sve do opredeljenosti prema klincima.
Svi oni su spremni da stanu u zaštitu ugrožene žene i prepoznaju da ništa više ne ugrožava žene od agresivnog feminizma kojim žene iskaču iz svojih prirodno predodređenih sposobnosti i funkcija i zaleću se bahaćenjem, najčešće manipulacijom, protiv muškaraca onako kako ih tim drskim napadima podučavaju nekakve samopozvane ,,zaštitnice“ liberaškinje, feminjarškinje i ostale te kokoškasto trtljave i licemerne dušebriškinje.
Svima njima je ugroženo ljudsko pravo da budu to što jesu jer su takvi ,,tipovi’’ prozvani opasnim, nazadnim, zatucanim Balkancima.

Osećam potrebu da viknem u zaštitu ove divne muške vrste jer ako takvi bivaju osuđeni bahatim i zlonamernim predrasuđivanjem, odakle onda da se očekuje zaštita za žene, starce i decu?
Pravda za muškarce balkanske, one sirove koji hoće da mlate samo onda kada te brane, koji pomažu kad god, kako god i čime god da zatreba, koji su stub zaštite porodice i sve nejači u njoj!

Ne smemo dozvoliti da njihov tip kinje neke bahate enveoškinje.

Ostali tekstovi